Domorodačka zajednica Jerusalen de Minaro se nalazi u okrugu Pangoa, u prirodnom rezervatu u Peruu. Ova zona se označava kao VRAEM, što znači da su njegovi stanovnici one lokalne zajednice koje su bile oštro pogođene i raseljene u oružanom sukobu devedesetih godina.Obrazovanje stanovništva i ovom kraju je prethodnih 40 godina bilo neuslovno. Škola koja je postojala preko 40 godina i iškolovala više od 200 učenika bila je sklona propadanju.
Infrastruktura se sastojala od privremenih učionica i prostorije nisu ispunjavale minimalne uslove za komfor potreban za odgovarajuće obrazovne aktivnosti.
Onda se pojavljuje organizacija Semillas koja predstavlja međunarodni i interdisciplinarni tim profesionalaca, a čine arhitekte i stručnjaci u projektima koji uključuju međunarodnu saradnju.
Tim koji je radio na ovom projektu je zaista mnogobrojan i kao takav uspeo je da kreira dobar koncept škole, koja ujedinjuje lokalnu zajednicu i podstiče međusobnu interakciju svih generacija.
Konstrukcija zgrade je, kako objašnjavaju arhitekti, takva da zadovolji principe zelene gradnje uz minimalnu investiciju i lako održavanje. Svrha projekta je bila stvaranje svestranih prostora u kome bi deca, mladi i odrasli mogli da sanjaju i planiraju željenu budućnost.
„Predložili smo integrisanu metodologiju koja uključuje saradnju različitih nacionalnih i međunarodnih institucija, a koja bi pri tom direktno uključivala lokalnu zajednicu u svakoj fazi projekta.“- izjavili su arhitekti.
„U fazama istraživanja projekta održali smo nekoliko radionice sa studentima, roditeljima i nastavnicima kako bismo utvrdili potrebe, snove i prioritete za buduću školu.”, izjavio je tim.
Izgradnja je sprovedena pod nadzorom vrsnih majstora i direktnim učešćem lokalnih zanatlija i radnika. Njihovo uljučivanje u ovaj proces omogućilo razmenu znanja kroz saradnju i kroz sve one specijalizovane obuke održavane tokom gradnje.
Projektom su predviđeni procesi koji promovišu razmenu znanja, revalorizaciju ljudskih resursa i korištenje lokalnih materijala. Važno je naglasiti i to da su predloženi prostori raznovrsni i u skladu sa novim pedagoškim metodologijama.
Zgrada je organizovana u 4 modula: 3 učionice i 1 višenamenski prostor. Pored toga, dve postojeće učionice bile su prenamenjene u prebivalište za nastavnike, a sanitarije su renovirane.
Sve tri učionice se nalaze postavljene u nizu do kraja parcele u pravcu sever-jug. Interesantno je što su postojeća stabla i vegetacija integrisani u dizajn. U prostoru višenamenske sobe postoji drvo koje definiše glavni ulaz za školu i čini deo unutrašnjeg prostora.
Još jedna bitna strategija projekta je bila da se izabere najadekvatnije arhitektonsko rešenje koje zahteva minimanu investiciju tako što će upotrebljavati samo lokalni i lako dostupni resursi. Korišćeni su lokalni materijali i znanja za kreiranje bioklimatskog dizajna koji pored toga ispunjava i sve propise o sigurnosti i gradnji. Za glavnu strukturu izabran je beton i drvo, a za krov su korišćeni drveni paneli pokriveni asfaltnim pločicama.
Potpuni komfor i ugođaj se postigao korišćenjem “pasivnog sistema”, sa posebnom pažnjom posvećenom kontroli solarne energije, ventilacije, stvaranja indirektne sunčeve svetlosti i efekta dimnjaka. Krov takođe poseduje sistem za sakupljanje kišnice koji skladišti vodu kišne kolektore.
I na kraju svega, škola je ovoj lokalnoj zajednici Jerusalen de Minaro omogućila nove, višestruke, edukativne prostore koji podstiču na kreativnost. Škola, kao javni prostor, postala je ogromna prekretnica za zajednicu. Ona deluje kao društveni katalizator i pruža mnoge mogućnosti za sve njene korisnike.
© Photo: Eleazar Cuadros