Arhitekte Fernanda Kanales i Klaudia Rodriges projektovale su jedinstven koncept stanovanja zasnovan na nekoliko odvojenih objekata, od kojih svaki ima drugačiju namenu. Ukupno devet kubusa čine jednu funkcionalnu celinu, a pozicionirani su slobodno na parceli, i to tako da se minimalno ugrozi postojeća vegetacija.Ovaj kompleks eksplodirane kuće nalazi se u seoskom području, i predstavlja vikendicu za klijenta koji živi u Meksiko Sitiju.
Kompleks je udaljen oko 160 kilometara od Meksiko Sitija, a nalazi se na imanju okružen gustom šumom. Kako bi se ublažio pomalo brutalan izgled ovih betonskih volumena, fasade su bojene crnom bojom, te se na taj način vizuelno ublažila njihova veličina i masinost u odnosu na prirodno okruženje. Pored toga formirane su i krovne bašte koje simbolički vraćaju ono što je prirodi oduzeto.
„Rezultat ovog projekta je „eksplodirana kuća” u kojoj je jedan stan sastavljen od devet pojedinačnih kubusa koji su orijentisani prema centralnom dvorištu, tako da se usklade sa vizurama i postojećom vegetacijom” – rekle su arhitekte.
Četiri volumena sačinjavaju prostor za osnovne životne fukcije: kuhinja, trpezarija i dnevna soba, a na prvom spratu roditeljska i dečije spavaće sobe. Ova četiri volumena su povezana hodnicima, ali ostale funkcionalne celine koje čini garaža, dve sobe za goste, apartman i radionica predstavljaju posebnu fizičku celinu i nisu međusobno povezani.
Prostori koji se stvaraju između ovih volumena su uređeni poput manjih parkovskih celina. Svaki ima posebne kadrove i inspiriše korisnika da nastavi dalje da šeta, istražuje i zaviruje iza svakog ćoška, ne bi li otkrio neki novi interesantan pogled ili novo mesto za boravak i sedenje na otvorenom.
S obzirom na to da teren nije ravan, na nekoliko mesta se javila denivelacija, pa je to premošćeno stepeništem koje je urađeno od kamena. To nije jedino mesto gde se pojavljuje kamen, već je on korišćen i u popločanju unutrašnjeg dvorišta i svih staza oko kuće.Interesantan je pristup da se kroz primenu materijala spolja i unutra, definisao odnos izmežđu artificijelnog i prirodnog, odnosno da je u kreiranju otvorenih prostora korišćen isključivo prirodni materijal koji se uklapa u koncept minimalnog uticaja na prirodno okruženje.
Kubusi su s druge strane poput slobodno posađenih struktura u prostoru i, bez obzira na primenjene materijale, sudeluju u ovakvom pristupu.
Ovde su rađeni ravni krovovi, pa je nekoliko njih iskorišćeno da se na njima oformi zeleni krov, preko kojih se u kolektore skuplja kišnica koja se dalje prečišćava i koristi za piće. Ravan krov iznad dnevne sobe se koristi kao terasa, a isti slučaj je i sa krovom iznad apatmana.
Farbani beton je veoma karakterističan za Meksiko i celu Latinsku Ameriku, a danas je postao veoma popularan u modernoj arhitekturi. S obzirom da je tamno sivi, odaje utisak visoke elegancije u eksterijeru, ali u enterijeru to ne mora biti slučaj. Tamne boje u enterijeru zatvaraju prostor, ali pošto se radi o zgradama gde je većina prozora i vrata od poda do plafona, prostor je veoma osvetljen, pa se ovaj problem ne primećuje.
© Photo: Rafael Gamo
Be First to Comment